Marko Ljevar odvezao maraton do Dubrovnika
SAŽETAK ULTRAMARATON VUKOVAR - DUBROVNIK 2020
piše Ivan Adžić
Ideja o ultramaratonu koji će povezati istok i jug Hrvatske, dva grada pogođena razaranjima za vrijeme domovinskog rata Vukovar i Dubrovnik, nametnula se sama po sebi jer uz trenutni memorijani maraton Našice - Vukovar, bilo je vrijeme za stepenicu više (samo što COVID-19 je odlučio da to vrijeme nije ove godiine). Nismo mi otkrili toplu vodu sa ovim projektom ali oni koji me poznaju znaju da stvari ne radimo na jednostavan način ili površno, zato smo odlučili projekt odraditi u tri dana, gdje smo trebali otpedalirati oko 900km, isto tako situacija oko korone nam je pomakla termin za tri mjeseca pa su nas i očekivale ljetne vrućine.
Usprkos coroni, odlučili smo u skromnijem buđetu pokrenuti ovaj projekt, postaviti temelje za budućnost.
Vozači su bili spremni, jedini za koje znam da su dovoljno hrabri ili nazovimo ''ludi'' da se upuste u priču. Marko Ljevar, jedan od najboljih hrvatskih maratonaca, što je najbitnije, jako dobar prijatelj. Zoran Ugljanac, isto kao i ja nakon rukometa nalazimo drugi hobi, odlično se razumiijemo u treninzima i vožnjama, to su jedini ljudi s kojima bi se upustio u ovu avanturu. Šećer na kraju je bila logistika, Josip Blažević se zadnji priljučio timu, a na svojim mladim leđima je preuzeo jako velik dio same logistike i postao figura bez koje bi put bio puno puno teži.
DAN 1 Vukovar - Vojnić
Pakiranje i polazak za Vukovar, nakon paljenja svijeće kod križa na Dunavu, po planu startamo u 6.00 iz Vukovara. Podršku dobivamo od naših članova koji nas u Bizovcu čekaju i dopraćuju do Našica. Lijep prizor u centru grada gdje nas dočekuju prijatelji i obitelji, kao i predstavnici Grada Našica. Uz molitvu i paljenje svijeća nastavljamo dalje sami, bez previše stajanja prelazimo 190km, dolazimo u Pakrac gdje ručamo. Naravno, doći u Pakrac a ne pozdraviti biciklističku obitelj Tessari je kao otići u Pariz a ne pogledati Eifelov toranj! Jak početni tempo uz velike vrućine, najviše je pogodio Zokija koji prolazi prvu krizu. Marko i ja preuzimamo čelo i već pred kraj etape Zoki je ponovo kao nov! Ne treba ni zaboraviti osvježenje na izvoru u Bučju i kišicu koja nas je osvježila kod Siska, dobrodošla nakon dnevnih temperatura od 37c.
Sa mrakom dolazimo u Vojnić gdje nas dočekuju fantastično, iznad naših očekivanja. Janjetina, plate, živa glazba i hladna pića bila su savršen završetak dana od 340km.
Na nagovor ''Kuma'' otkazujemo smještaj u Dubrovniku i uzimamo smještaj na njegov prijedlog, ali o tome poslije...
DAN 2 Vojnić - Podstrana
Drugi dan nas je čekalo duplo više visinaca nego prvi dan (1500 - 2900), pa nije bilo mjesta za opuštanje. Krenuli smo prije 6h put Plitvica i Knina. Očekivano, vozimo sporije zbog brdovitog kraja, ali bez većih poteškoća prolazimo Knin, dok smo prema Čavoglavama krivo skrenili pa se počastili usponom od 20%. Nakon što su nas lokalci preusmjerili na pravi put dolazimo do Čavoglava gdje pravimo kratku pauzu, a lagani zalazak sunca nam govori da trebamo požuriti prema cilju. Pred Solinom nas očekuju kratki usponi i brzi spustevi koji su bili još opasniji vožnjom u mraku preko 50km/h (naravno bili smo adekvatno označeni i osvijetljeni).
Dan drugi se pokazao kao najduži i najteži, sa 290km smo došli do odredišta oko 23.00h
Iako smo si ostavili 200-tinjak kilometara za završni dan, nije bilo opuštanja, iako smo se počastili sa satom duže spavanja.
Apartman nam je bio na 10 metara od mora, ali mora nismo osjetili!! :)
DAN 3 Podstrana - Dubrovnik
Nakon jutarnje kave, krenuli smo put Dubrovnika. U Omišu smo dobili pratnju, Goran Pavić iz BBK Požega nam je jedno vrijeme pravio društvo i dizao tempo na usponima! :)
Rano nam je bilo za remećenje tempa pa smo to ostavili za jedan sprint prije Dubrovnika! Ceste su bile odlične i manje prometne pa su nam većinom dozvoljavale neometano držanje dobrog tempa cijelim putem. Granicu smo prošli ekspresno bez problem, a što smo se više bližili Dubrovniku tempo nam se povećavao, kao i fasciniranost krajolikom koji nas je cijelim putem ostavljao bez daha. Oko 20.00h ulazimo u Dubrovnik, ponosno se slikamo na ulazu ali preostaje nam još 6km do Srđa gdje je bilo planirano paljenje svijeće. Za nas neupućene skretanje prema Srđu pokazalo je da nas čeka jedan kilometar 15-20% uspona do samog križa, e to je bio šlag na torti, hahah :)
Treći dan dogovoreno je spavanje u franjevčkom samostanu, što je definitivno bilo nezaboravno iskustvo za sve nas!! :)
U malom mjestu Pridvorju pokraj Dubrovnika smjestio se samostan koji već godinama vodi fra Ivo Kramar. Raj na zemlji što bi rekli! Gospođa Marina se potrudila da nam ništa ne fali, pa smo tako obilno večerali ribe (Fratar), razne salate i priloge. Uz večeru i ugodan razgovor fra Ivo nam je rekao da ga je fratarski ''posao'' odveo na razna mjesta od Ruande, Vjetnama, Njemačke, Australije... Ipak, nada se da će se umiroviti baš u Pridvorju. Nakon večere i pokoje butelje vina bilo je vrijeme za spavanje i spremanje stvari za sutrašnji put nazad. Uz lijepi doručak pozdravili smo se sa našim domaćinima i krenuli na put, koji nas je vodio preko Bosne do Našica. Dugi put kroz predivne krajolike Bosne već nam je dao neke nove ideje za budućnost! :)
Na kraju hvala svima koji ste nas pratili i podržavali na putu, a bilo vas je iznenađujuće puno što nas veseli! :)
Također hvala obiteljima koji su se brinuli i podržavali nas, što nas je vodilo naprijed kada su uslijedile krize. Hvala i našem logističaru koji nas je trpio putem i odrađivao stvari kako bi stvari išle lakše. Hvala ti! ;) Hvala svima koji ste nas na bilo koji način podržali i pratili!
I da, zagrljaj i knedla u grlu na Srđu će ostati u vječnom pamćenju! <3
STATISTIKA
3 dana vožnje
834 kilometara
6540m uspona
2 probušene gume
100+ litara tekućine
1 bijeg od pasa
30 sati provedenih na biciklu
